Tri kemijska elementa H, O i Si u dva različita para, dva različita kemijska spoja H 2 O i SiO 2 – voda i pijesak. Jedan i drugi spoj su široko rasprostranjeni na Zemlji (čak oba nalazimo u atmosferi). Često ih nalazimo jednog pored drugog, postojani su i ne mogu utjecati jedan na drugoga. Susreću se međusobno na morskome žalu, u oazi u pješčanoj pustinji i na mnogim drugim bajkovitim mjestima. Voda je čak na izgled jača jer morski valovi pomiču pijesak na žalu, rijeka svojim tokom pomiče pješčane sprudove. Voda ne može otopiti pijesak, a pijesak ne može zadržati vodu. Više od 70 % Zemlje je prekriveno vodom, a na pijesak otpada zanemariv dio. Ali, koliko na prvi pogled cijela priča izgleda romantično, stvarnost je daleko okrutnija. Klimatološke prilike se mijenjaju, pitke vode je sve manje, a pješčane pustinje se povećavaju, tako da jedan spoj koji predstavlja život polako i nezaustavljivo ustupa mjesto drugom spoju koji predstavlja smrt.
Hoće li se biljni i životinjski svijet Zemlje prilagoditi na te nove uvjete, hoće li pijesak zamijeniti vodu. Ili ćemo se svi mi pretvoriti u ljude od pijeska?
Njemački kratki lutkarski animirani film Quest, dobitnik OSCAR-a 1996. godine , čiji su autori Thomas Stellmach i Tyron Montgomery propituje jedno takvo rješenje – ljude od pijeska.
Moj rad propituje drugo rješenje – supstituciju vode pijeskom. Aparat za osvježavajući napitak Pjeskovita ©. Je li to možda prihvatljivo rješenje?
Možda ispravno rješenje leži u tome da nakon kušanja Pjeskovite © posjetitelji postanu svjesni da ništa ne može nadomjestiti vodu i da je jedino ispravno rješenje odgovoran odnos prema vodi i prirodi u kojoj voda izvire.
